Predstavnici ove klase imaju jednoćelijsko vegetativno telo ili je ono u vidu dobro razvijene neseptirane micelije. U građu ćelijskog zida ne ulazi hitin, već je izgrađen od celuloze i glikogena. Ova osobina je uvek dovodila sumnju u klasifikaciju ovih organizama u carstvo gljiva. Međutim, tek su novija istraživanja nesumnjivo dokazala njihov položaj u okviru grupe Heterokonta. Razmnožavaju se bespolno i polno. Bespolno razmnožavanje se obavlja preko zoospora ili konidija. Zoospore se karakterišu prisustvom dva, najčešće bočno postavljena, biča heterokontnog tipa. Naziv grupe potiče po polnom procesu oogamiji koja karakteriše sve predstavnike. U anteridiji se ne diferenciraju gameti, a oplođenje jajne ćelije vrše jedra anteridija. Jedra u oogoniju dospevaju preko izraštaja na anteridiji. Samo najprimitivniji oblici nemaju jajne ćelije u oogoniji, a kod složenijih se u oogoniji obrazuje jedna ili više jajnih ćelija. Umesto jajnih ćelija kod primitivnih predstavnika se u centralnom delu plazme oogonije formira jedno ili više jedara. Nakon oplođenja nastaje zigot. On se obavija debelim zidom i postaje oospora, odnosno mirujuća spora. Veliki broj ovih organizama žive kao saprobi na raznim organskim ostacima u vodi. Međutim, među njima je poznat i veliki broj parazitskih vrsta koje izazivaju opasna oboljenja raznih životinja i biljaka u vodi i na kopnu.
Red Saprolegniales. U okviru ove grupe gljiva se nalaze oni koji žive kao saprobi na biljnim i životinjskim ostacima, kao i paraziti algi, akvatičnih gljiva, ikri riba, bolesnim ribama, različitim beskičmenjacima i na korenovom sistemu biljaka koje naseljavaju vlažna staništa. U okviru reda Saprolegniales se nalaze predstavnici na različitom morfološkom nivou. Primitivne vrste se odlikuju jednoćelijskim talusom. Progresivniji predstavnici imaju talus u vidu dobro razvijene neseptirane micelije. Na miceliji se nalaze tanki i razgranati rizoidi i manje granate hife. Rizoidi prodiru u supstrat iz koga preuzimaju hranu. Manje granate hife se nalaze iznad supstrata pa se označavaju kao vazdušne hife. Ćelijski zid ovih gljiva je izgrađen prvenstveno od celuloze.
Bespolno razmnožavanje se obavlja preko zoospora koje se karakterišu prisustvom dva nejednaka biča. Poznate su i vrste kod kojih postoje dva stadijuma zoospora koji se međusobno razlikuju po spoljašnjem izgledu i međusobno se smenjuju. Polno razmnožavanje ovih gljiva je oogamija. U okviru anteridije se ne formiraju gameti, a u oogoniji se obrazuje najčešće veći broj, a ređe samo jedna jajna ćelija. U toku formiranja jajnih ćelija se ceo sadržaj oogonije izdeli i svaki segment se zaodene membranom. Kao rezultat oplođenja nastaje zigot koji se označava kao oospora.
Red Leptomitales. U okviru reda Leptomitales se klasifikuje mali broj vrsta. Među njima najveći broj predstavnika naseljava slatkovodne ekosisteme, dok se u vlažnom zemljištu sreće manji broj vrsta. U ovoj grupi se nalaze samo saprobni organizmi koji žive na različitim biljnim ostacima, a najčešće na plodovima. Poznate su vrste koje naseljavaju jako zagađene tekuće vode. Morfologija predstavnika ovog reda je različita. Neke vrste imaju talus u vidu micelije sa lažnim septama. Druge poseduju okruglu ili izduženu ćeliju sa razgranatim hifama na površini supstrata i rizoidima u supstratu.Zoosporangije se formiraju na vrhovima supstratnih hifa, a najčešće se nalaze u nizovima. Zoosporangije mogu biti izdužene i loptaste. U njima nastaju dva tipa zoospora koje se označavaju kao primarne i sekundarne. Do danas nije kod nekih vrsta opisan polni proces, ali kod onih kod kojih je poznat vrši se po tipu oogamije. Za razliku od predstavnika reda Saprolegniales reproduktivni organi im se formiraju na drškama. U toku obrazovanja jajne ćelije se ne potroši ceo sadržaj oogonije, već preostaje jedan deo koji se naziva periplazma.
Red Peronosporales. U okviru ovog reda se nalazi veliki broj vrsta koje su široko rasprostranjene. Na osnovu fosilnih nalaza se došlo do zaključka da se radi o veoma staroj grupi. Prema mnogim autorima to je najprogresivnija evolutivna linija u okviru klase Oomycetes. Zbog velikog broja vrsta koje obuhvata predstavlja izuzetno raznovrsnu grupu. Raznovrsnost se ogleda u pojavi većeg broja različitih tipova talusa kao i u načinu života. Talus je predstavljen neseptiranom micelijom. Ona je više ili manje razgranata.
U vodenoj sredini kao saprobiontske gljive na biljnim i životinjskim ostacima ili kao paraziti žive najprimitivniji predstavnici. Suvozemne ekosisteme naseljavaju progresivnije vrste koje obično žive kao paraziti biljaka. U okviru reda se može pratiti evolutivni razvoj ovih gljiva od vodenih do terestričnih oblika. Takođe se može uočiti tendencija prelaska sa saprobnog na parazitski način života. Kao najviši nivo ove evolutivne tendencije se izdvajaju visoko specijalizovani paraziti.
Sporulativno razmnožavanje se obavlja ili zoosporama ili konidijama. Zoospore imaju bubrežast oblik i karakterišu se prisustvom dva heterokontna biča. Polna reprodukcija je po tipu oogamija, a u oogoniji se formira jedna jajna ćelija koja nije jasno odvojena od perifernog dela koji se označava kao periplazma. Slično kao i kod oogonija koje se nalaze kod predstavnika reda Leptomitales u toku oogeneze se ne ne izdeli ceo sadržaj. Periplazma koja se nalazi uz zidove oogonije ima trofičku i zaštitnu ulogu. Naime, ona u toku oogeneze formira omotač jajnih ćelija.